Thanks to...
|
Za ovaj post inspirirala me Člaf..bez brige..još sam normalna...samo mi je malo došlo...da se ispušem.. |
16.10.2006., ponedjeljak
Thanks to...
Moja tajna...
|
Ima taj jedan moj svijet.. Skriveni.. Tajan… Ali ako želite pokazati ću vam.. Samo morate zatvoriti oči.. Oči ništa ne vide.. Ako me ugledate na cesti.. Ja sam cura.. Poput drugih koračam.. Stati ćete možda uz mene na semaforu.. Možda me pogledate na trenutak.. Prije nego se zeleno upali.. Stati ćete možda uz mene u zadimljenom bircu.. Popiti ćemo možda piće na šanku.. Smijati ćemo se… Ja ću vam se nagnuti preko šanka i šapnuti nešto.. Volim šapate u noći.. Stati ćete uz mene možda dok šećem.. Dok ozbiljno koračam cestom.. Sudariti ćemo se dok pričam na mobitel.. Reći: Oprosti.. I nastaviti dalje.. I da… Biti ću vam cura.. Poput svake druge.. Ali ima taj jedan svijet… Koji na cesti vidjeti nećete.. Koji u bircu prepoznati ne možete.. Koji dok se sudaramo shvatiti nećete… Svi mi te svjetove imamo.. Koje oči ne prepoznaju… Jedna druga dimenzija.. Jedan drugi svijet.. U kojem se volim gubiti… U kojem ponekad pomislim da mi je stvarniji od ovog.. Ali tko mi može reći da nije..? Volim sjediti s nekim na terasi.. Sunce je.. Taj netko se smije.. Ja neću gledati koju boju majice ima.. To me ne zanima.. Neću niti pogledati koji mobitel ima.. Ne zanima me puno što je radio taj dan, koga je vidio.. No znati ću vam reći ima li rupice kad se smije.. Da li mu glas zadrhti kad priča o nečemu.. Voli li naranče.. Voli li leći u mokru travu…Voli li more baš kao i ja... Tako volim čitati ono što se ne vidi… Tako volim osjetiti ono što se ne kaže.. Nazovite me sanjarom… Nazovite me luckastom.. Nazovite me kako želite… Ponekad poželim.. Dok sjedim u mraku ispred zgrade i noć je i cijeli svijet spava.. Poželim kad bih mogla uzeti nekog za ruke i izgubiti se u tim nekim dimenzijama.. Onima koje oči ne vide.. Jer tko mi može reći da te dimenzije ne postoje..? Sve ću poslušati… Znanstvenike cijelog svijeta… Ali znam da odgovor na moja pitanja neće imati… Kako mogu dovršiti rečenicu nekome koga ne znam..? Kako mogu osjetiti nešto što se riječima ne može opisati..? Kako mogu za nekoga koga prvi put sretnem osjećati da ga čitav život znam..? Govorim vam da to postoji..To nije samo moj izmišljeni svijet...Jer postoji netko..Kome dovršavam rečenice od prvog dana..Netko s kime živim u tom svijetu... . No,kad njega nema...Recite mi da ste i vi usamljeni.. Među tisuće ljudi.. Da imate nešto što se ne vidi.. Da kad ste s nekim osjećate, da čitate između redova.. Da sanjarite.. Da ne hodate ispraznim pogledom kroz svijet.. Da kad dirate korice neke nepoznate knjige osjetite neki zov daljine.. Da kad gledate zalazak sunca da vas neki osjećaj stisne... Taj osjećaj iz neke druge dimenzije... Oku nepoznate.. Oku nevidljive.. Znanstveniku neobjašnjive… I ako me ugledate.. Da, ja sam cura poput svih.. Hodam svijetom čvrsto na nogama.. Možda se samo malo više smijem.. Ali to je sve... Ali ne gledam očima… Nikad vas očima neću gledati… Jednostavno.. Recimo da živim u nekim drugim dimenzijama… Ali tko mi može reći da one nisu stvarnije od materijalnog svijeta…? Tko mi može reći da nisu one razlog zašto smo živi…? Jednostavno…… Nazovite me Sanjarom…… Nije bitno……. Samo me nikada nemojte buditi... |
11.10.2006., srijeda
Just kill me, will you??!!
Ovo je koma!Naime jedina stvar koja me natjerala na novi post je moja prehlada koja me drzi doma...Ne znam sto je gore,dosada ili cinjenica da me sve boli..Mislim da je ipak dosada... Nije mi se dalo pisati jer..nije mi se dalo...  Nego..sto se tice novosti...propustili ste jedno VELIKO i "DIVNO" obiteljsko okupljanje u cast 40.rodendana najdraze mi majke .Bilo nas je samo tridesetak(citaj 30-ak) najblizih.Ukljucujuci moje sestricne gđicu."progutala sam metlu" i gđicu."look at me,ubit cu se ako nisam u centru paznje". Dakle opet hrpa glasnih  , pijanih i veoma neugodnih ljudi(citaj:moja draga obitelj ) koji se samo medusobno nadmecu i nadglasavaju.Ja sam tu vecer provela doma posluzujuci tu istu rulju i slusajuce duge i dosadne price gđice."progutala sam metlu" koliko je deckiju promjenila i kako ce njen dragi doc po nju autom..ono vau! JUST KILL ME! Svjesna sam da sam fakat gadura ali cinjenica je da se nimalo ne uklapam u svoju familiju... A screw it..Nemrem protiv njih..iako,ako tko zeli neka ostavi komentar i cijela familija stize na vasu kucnu adresu. Garantiramo da ce doci u roku od 24 sata, a ako ne, kao gratis dobivate i sve blize obiteljse prijatelje te svu daljnu rodbinu.GRATIS!! Iskorisite ovu senzacionalnu ponudu jos danas! E sad kad smo ovo rijesili mozemo dalje... Petak prije toga bila sam u Velikoj Gorici na Škorinom rodjendanu..Iza skole se pio jeftin bambus i iskreno nije to moj tip provoda..no ajde bilo je dobro..Rojs, Sven, Šarmer i ja smo se pokupili oko ponoci(e da, naravno da smo Rojs i ja cijelu vecer pili sok..   ) i otisli u Relly u kojem smo bili do dva..papali sendvice!! Prosli vikend nisam bila vani jer...ma nije mi se dalo..Dosla je Anchy aka. Buterinka do mene i pekle smo muffine Toliko o mladima i tulumima A danas umirem doma...DOSADNO MI JE!!!! Dolazim u napast da skacem sa zgrade ili da guram prste u uticnicu(hm..ili ne..pa kosa je i ovako cupava)..I tako...eto sto dosada radi... E da..znam da ce me sada vecina ubiti ali  NE GLEDAM TEKMU HRVATSKA:ENGLESKA ha ha ha ha Uopce me ne zanima i nadam se da nikada necu izgledati ko moj stari i sestra koji su zakeljeni za tv.!! Psovka tjedna: Dabog da ti se razlomci ne pokratili!! Pusa svima!  Javite se ili ne... |
25.09.2006., ponedjeljak
Batman, Batwoman he he he he
 Ja sad kao pisem novi post... Dakle ljudi..vikend je bio zanimljiv...u petak sam vidjela Mateja , u subotu sam ga opet vidjela, a da ne spominjem nedjeljuNo necu vas time zamarati...subota je bila jako zabavna i hm..ovaj..BATMAN (znaju neki...)U subotu sam nakon svadbe s Matejem(njegov bratic,a ne nase vjencanje Johnny ) bila na nekom tulumu u 'Taverni'. Iako sam bila mrtva umorna lagano sam se spremila i uputila u pruđe da me moji najdrazi Rojs , Navijalić i Kučević pokupe autom...sto se tice Rojsove voznje,svaka cast..nije vazno sto ja imam masnice Nakon kraceg lutanja sparkali smo se i krenuli pehake po stepenicama do kule Lotršćak..he he ..to je bilo zanimljivo... .Prvi sok na tulumu..ulaz se placa!!! No dobro, naivna Ivana platila pa su i decki pristali ući...Unutra ekipa trula...nitko ne plese..svi sjede i odmjeravaju se..I tak ja sjedim sa moja 3 musketira te Alenom the Jeremijom i Posavljakom sjedila i glupirala se..malo smo plesali ko partijaneri, malo slikali, malo pjevali...nakon nekog vremena otisla sam malo plesati sa Johnnyem, pa sa Lovrićem..pa su i ostali dosli..malo zajebancije..ali uglavnom trulo..no bar sam se puno smijala..E da, za to vrijeme Sven je ispijao tequile i bio sretan , a Šarmer je kao i uvijek cool stajao po strani i jednostavno sarmirao Nakon nekog vremena 3 musketira,Alen, Posavljak i ja smo otisli..na OMV(benzinsku).Zamislite sliku...brzi auto koraljne boje zaustavlja se na parkiralistu benzinske dok iz njega izlaze 5 deckiju i jedna cura(batwoman) .Kad ono ekipa pali cajke i nabaci fucu vani..I ak..malo smo se zajebavali,malo jeli,malo pili i puno pjevali...Kasnije smo krenuli u pruđe gdje smo Rojs i ja igrali ŠKOLICE ( ne pitajte..Rojs me pobjedio) dok su se ostali penjali po skoli i unistavali drzavno vlasnistvo(pametni Posavljak cak se i snimio)..oko pol 3 Rojs nas je isao voziti doma...nedjelju sam djelomicno prespavala,pa isla kod bake na rucak..pa se vidjela sa Matejem.Danas ujutro ucila hrvatski..spavala u skoli..rojs dosao po mene i Navijalića..sutra idem s njima na kavu nakon skole..pa engleski..JEJ Uglavnom...subota puna smijeha ali opet je poceo tjedan koji ce me dotuci...ali nakon tjedna-VEEKEND!! pusa svima   |
15.09.2006., petak
I ja ću budna sanjati..
Hm..prvo zahvaljujem Člaf na uredenju dizajna..iako..mogli smo i bez moje slike jel???!(J.Lo he he)..dalje..znam da svi koji su me čitali više to ne cine jer eto..uljenih se..ali skola je pocela pa ne sumnjam da cu se zabavljati na ovaj nacin...Sto se tice proslog posta(znate..onaj u 5. mjesecu..)hm..fakat sam drama Queen! al ajde..Proslo je MNOGO vremena..pa da ukratko to sredimo: Starija sam godinu dana!ha ha(bas...) Ljeto sam provela kuhajuci se u zagrebu no to je opet duuuuuuuuga prica vezana za moju divnu, krasnu, veliku, savrsenu obitelj( sam vas uvjerila u to?) Ne smijem zaboraviti da sam se kupala u Jarunu  ( jelda sven???????) i PREZIVJELA!!!!!:))) Iako je Johnny vec razmisljao o biznisu prodaje gljiva na placu..no nis od toga posto nis nije naraslo(losa sezona)Da..par puta smo se okupili kod Svenčića doma..ali to nije dobro zavrsilo...i ne bi o tome... Pa je bilo i kod Šarmera okupljanje..joj sto volim ta njihova okupljanja Moglo bi se rec da sam se posvadala sa Petrom,mojom dragom amerikankom koj jednom godisnje dode u zg na 4 dana a onda je, citiram: "prebukirana" za nas obicne smrtnike...a zao mi je zbog toga...i otisla je bez pozdrava... Ma zapravo..puno se stvari promjenilo od proslog posta....neke su veze zavrsile, neka prijateljstva su prekinuta, puno je gluposti ucinjeno...ali sve smo prezivjeli..i idemo dalje! U nova osvajanja!! Ja cu se jos sjetiti stvari..a do onda...velika pusa svima koji su sudjelovali u mom ljetu...ljeto je meni nesto posebno i jako vazno...ali opet, ja sam cudna..volim vas! |
28.05.2006., nedjelja
Back from the dead..or smth like that
|
Znam…dugo me nije bilo…i oprostite zbog toga(ako jos postojite Vi koji citate ovaj blog…).. Samo..malo sam bila izgubljena..i jos sam..ali…vratit cu se ja…vec.. Još sam živa...(sve je relativno;))...samo...ma neznam..valjda ću se uskoro vratiti..a do onda....Budite dobri, lijepi i pametni da mos mislit....nego...da...hm..sto sam rječita...volim vas ok..samo neke.. |
11.04.2006., utorak
World is a stage....
|
..Smijete li se katkad..? Dok se rušite iznutra.. Zatvorim katkad oči dok nitko ne vidi… I poželim biti ona mala Dorothy iz Oza.. Lupnuti cipelicama jednu o drugu… I pobjeći negdje daleko… I vjerujem da svi mi katkad imamo neke maske.. Iza kojih se sakrijemo.. Da i vi poželite pobjeći od svega katkad.. Od surove realnosti, od brzog života.. Od hladnih ljudi.. Znate u onim nekim danima kad je sve dinamično, brzo… Trčite okolo, smijete se, razgovarate na dva telefona i pritom razmjenjujete nekome neke papire, i cijelo vrijeme se samo smijete i smijete… Pa tada.. Onako ponekad.. Onako rijetko… Nasmijana otrčim u wc.. Zatvorim vrata.. I nježno padnem na pod, sjednem na hladne pločice.. I zagnjurim lice u dlanove… I čujem buku vani.. Čujem da me zovu.. No srce katkad poželi iskočiti iz grudi.. Stvoriti se negdje tako daleko… Tako blesavo, znam… I sjedim tako.. Na hladnom podu.. Volim da je hladan. Želim da je hladan. I puno toga mi kroz glavu prođe… I znam da ću se dignuti. Znam da ću istrčati van, uhvatiti nekoga za rukav i smijati se slušajući neke priče trčeći ponovno… Ali.. nekad bih tako voljela imati te cipelice.. Samo pucnuti jednu o drugu… Samo na tren… …………… I poželim… Ustati se usred sata,razgovora, istrčati van dok me svi zabezeknuto gledaju kao da sam poludjela i otrčati na obalu… Uhvatiti nekog ribara za ruku i sve bih mu dala što imam… Ispraznila bih novčanik, skinula sat, prsten,mobitel… Sve bih mu dala… Samo da me odvede… Daleko od svih… Negdje na pučinu…Negdje daleko… Usred oceana.. Tamo gdje se nebo i more dodiruju u plavoj boji… Da legnem na pramac i gledam u sunce dok ne oslijepim… Sve, sve bih mu taj tren dala… ....... I dignem se sa pločica, obrišem maramicom. Izađem van nasmiješena. I opet sam jaka. Opet sam snažna. Opet sam čovjek. Sa tisuću maski na licu.. I mrzim to katkad. Mrzim to često. Mrzim što se smijati moram.. Mrzim što se drugi smiju kad to ne osjećaju.. Što me ne uhvate nježno za rukav, privinu se uz mene i šapnu mi…Koliko su katkad usamljeni.. Da se zagrlimo nježno i spustimo niz hladni zid i sjedimo tako minutama…Da se držimo za ruke i razumijemo bez riječi.. Bez maski.. I tako dok trčim, smijem se s nekim, šapnem tiho srcu.. -Još samo tren…Obećajem, samo tren… Miruj srce.. Proći će… Uvijek prođe… No postoji netko..tko svu buku, hladnoću i banalnost ovog svijeta može obrisati jenim osmijehom...i on to zna...on je moja pučina... „...Tako počinje svjetlucava, ali prazna parada maski, a moj život postaje bojište… Govorim ti sve, a zapravo ništa i ništa o onome što je sve i što plače u meni. Tko sam ja, možda se pitaš? Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro. Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš I ja sam svaka žena na koju naiđeš…“ Charles C. Finn |
03.04.2006., ponedjeljak
I belive.....
|
…Vjerujem u trenutke.. …Koji promijene sve.. ..U kojima je moguće sve… …U kojima znamo da kamenje nismo… …I da je sve tu stvoreno samo.. Radi nas.. ..Radi tih… Trenutaka… ……… I vjerujem da se mogu dogoditi bilo kada… Trenuci koji okrenu čitav naš život.. …Izjutra dok jurimo po kući i rukavom zapnemo za čašu i ona se razbije u sto komada.. I taj trenutak kad se sve lomi i taj zvuk… …Osjećaj vrelog čaja na usnama.. Kad nas zaboli.. I probudi… …Nečija riječ.. Koja točno dotakne ono iznutra.. …Dodir nepoznate žene.. Usred vreve grada i kad sve sirene na tren utihnu.. …Smijeh djeteta…Dok nas povlači za rukav.. I sve zablista.. I vjerujem da je u tim nekim trenucima moguće sve… Dignuti se i otići… Tek tako… Pogledati nekog zadnji put i reći zbogom.. Spaliti sve mostove.. Krenuti.. Zaustaviti nečiju ruku u poletu.. Reći.. Nikad više.. I okrenuti se.. Pogledati cigaretu.. I samo ugasiti je… Baciti kutiju… I zatvoriti oči.. Odlutati.. Dignuti se usred nekog sastanka.. Spoznati da tamo ne pripadamo.. I odlazeći smijati se… Ne bojeći se tuđih pogleda… Pokucati na neka vrata.. Zagrliti nekoga.. Čuti neku poznatu pjesmu na radiju u autu.. I naglo okrenuti smjer vožnje.. I točno znati kamo otići.. Bez suvišnog razmišljanja.. Samo okrenuti volan… Osjetiti neki miris.. I bez razmišljanja uzeti telefon i nazvati nekog.. Koga smo davno nazvati trebali.. Prošaptati u slušalicu.. Oprosti, dođi, čekam te.. Okrenuti se u krevetu usred noći nakon čudnog sna.. Odlučiti probuditi ga i reći mu sve.. Sve što znati treba… I po prvi put zaspati.. Onako… Kako bi spavati zapravo trebalo… ………… I ja vjerujem da se oni mogu dogoditi bilo kada i bilo gdje.. Samo treba prepoznati.. Simbole.. Znakove.. I da, može to biti i čaj izjutra.. Može to biti i ubod pčele.. Može to biti bilo kada.. Kad život znak pošalje.. I ja ih čitam.. Svaki dan.. Svaki sat… I borim se.. Sama sa sobom.. Jer to je jedina borba koju zapravo vodimo.. Makar često život i ljude krivimo.. Makar volimo vjerovati da su drugi krivi za to što sami sjedimo u kutu sobe i plačemo.. Što zamišljeno sjedimo uz prozor i gledamo neku djecu dok se igraju… Što smo nesretni.. Makar volimo zanemarivati znakove.. Zastati na tren i čekati da prođu.. Zavarati se da nikada postojali nisu.. Da je let plavog leptira samo let običnog leptira… No što jedan dan kad sve na naplatu dođe..? Kad se okrenemo unazad, jer svi ćemo se jednom u životu okrenuti unazad, i pogledamo u ruševine.. Shvatimo kako nikada sebi dopustili nismo Živjeti.. Čitati znakove.. Mijenjati se.. Odlučili ustati i otići.. Napraviti ono što nas plaši.. Zavoljeti.. Otići na neki most i gledati satima u daljinu.. Što ako shvatimo da nikada nismo dopustili sebi izvući ono najbolje iz nas..? Živjeti.. Da, živjeti… Plesati.. Da, plesati… Posuti se zvjezdanom prašinom i dopustiti sebi biti sretan… Baš onako… Kako bi to zapravo to trebalo biti… Kako je to zapravo i zapisano oduvijek, ali smo zaboravili… ………. ..Hajdemo hodati životom.. Kao u onim starim crno bijelim filmovima.. Ja ću te uhvatiti za ruku i biti ću sva u bojama.. Hajdemo hodati i za sobom ostavljati tragove.. U bojama.. Sagni se i uberi mi ljiljan.. Volim ljiljane.. I ja znam kad ga dotakneš da ćeš ga obojati.. Da će najljepši postati.. Ja ću se sagnuti i dotaknuti travu.. I odjednom ćemo hodati po zelenim poljanama.. Hajdemo obojati život.. Ne želim se okrenuti jedan dan unazad.. I vidjeti samo crno bijeli film.. I usnulu djevojku na sivoj travi.. Sa sivim očima.. Uplakanu.. Sa bijelim suzama.. Ne želim crno bijeli film.. Hajdemo obojati ga.. Ja znakove ću čitati do zadnjeg uzdaha.. Obećajem. . |
27.03.2006., ponedjeljak
Ljepota žene....
|
Jedan je dječak upitao svoju majku: "Zašto plačeš?" "Zato što sam žena" - odgovorila mu je. "Ne razumijem" - rekao je dječak. Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš." Kasnije je upitao oca: "Zasto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?" "Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je jedino što je tata znao reći. Dječak je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču. Najzad, nazvao je Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je: "Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?" Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta,a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene djece. Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njeno dijete jako povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce. Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njenu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega. I napokon, dao sam joj suzu da se isplače. To je samo njeno, na uporabu kad god joj zatreba. Vidiš sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njenoj figuri, ili u načinu na koji se česlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njenim očima jer to je ulaz u njeno srce - mjesto gdje stanuje ljubav......" |
15.03.2006., srijeda
Nisu mi ostavili tequile...smrc...
|
Eh..tjeraju me da pisem novi post...a stari je obrisan... al ajde...dakle trenutno za sve koji neznaju po cijele dane se prica o Sarmerovom tulumu...i moja malenkost je iskoristila situaciju dok starci uzivaju u toplicama i iskrala se vukuci za sobom Anamariju i Mateja..he he...kaj da vam kazem osim..dosla sam u pol 22 i rulja je bila vec mrtva pijana..cajke su trestale(hm...ja i cajke...not very good..) a ljudi koji ne poznajem (citaj decki) bili su jako..hm..prijeteljski nastrojeni..da...svako trece pitanje bilo je :"zasto si povela decka", na sto je svaki moj odgovor bio:" a tko si ti?"...zanimljivo..uglavnom..matej se smjestio u podrum(upoznao neke ljude koje ni ja neznam) ana je bila na plesnom podiju(alcohol is in the air...) a ja sam trckarala po kuci.malo s gabs,malo sa svenom a malo sam lovila Brankecove moguce "zrtve"...cajke nisu po mom ukusu ali dosla sam zbog branka a on je bio odusevljen tako da....za vrijeme tuluma neki su spavali (na wc-u...hm...) neki su se zabarikadirali u sobu(hm..sven..gabs..) neki su bili pijani( dino...)'a neki jednostvno naporni..(marko...zna on koj..) alkohol je tko u potocima(bar kroz moju casu he he), stolice i dimnjaci su pucali..boce nestajale..a da ne govorim o kvakama..:)) u svakom slucaju..tulum za pamcenje...kad smo se napokon oko pol 3 upitili doma ana je cijelim putem stucala kao stari pijanac..to je uskoro prestalo ali je zato 50-ak puta cijelom nocnom tramvaju ispricala kako ide doma pod tus pa u krevet...ispricavamo se putnicima zbog neugodnosti.... anyway...otkrila sam da drugi ljudi znaju za ovaj blog...pa i oni koji mi neznaju ni ime( jelda danseru??:))) i tako... i jos nesto..u zadnje vrijeme pocinjem dobivati testove bez greske ili samo sa jednom..ali naravno da to neutraliziram mora doc i sulja:)) neke se stvari ne mjenjaju...:)) pusa svima! |
